Poglavlje 4:
Kako organiziraš sebe i svoje vrijeme
Organizacija obuhvaća:
prioritete, rokove, delegiranje, fokus, navike,
sastanke, mailove, zabilješke, task liste i
puno drugih stvari...
Vrijeme ne možeš uštedjeti.
Možeš ga samo potrošiti.
Nitko nema problem s vremenom.
A svi imaju problem s time na što ga troše.
I da bude jasno:
vrijeme ne možeš ni kupiti ni nabaviti bez obzira da li se zoveš Elon Musk ili Chuck Norris.
Možeš ga samo potrošiti.
Nitko nema problem s vremenom.
A svi imaju problem s time na što ga troše.
I da bude jasno:
vrijeme ne možeš ni kupiti ni nabaviti bez obzira da li se zoveš Elon Musk ili Chuck Norris.
Stalno sam tražio bolji sustav. Bolji planer, novi rokovnik, bolja aplikacija, bolja lista...
Isprobao sam sve oblike papira, Outlook, Google suite, Todoist, Notion, post-it papiriće po monitoru.
Svaki novi alat je držao neko vrijeme, pa onda više nije "pio vodu".
Problem nije bio alat. Problem je bio što sam svaki dan radio dvadeset stvari, a nijedna od njih nije bila ona koja stvarno mijenja rezultat.
Najgore je što se to ne osjeća kao neuspjeh. Osjeća se kao redovan naporan dan. I nisam bio sam, "svi smo tako uvijek radili."
Riješio sam inbox od mailova i zabilješki, obavio dva sastanka, tri poziva, ugasio dva požara...
i došao doma krepan k'o da sam se popeo na Triglav i Vaganjski vrh u istom danu.
Nitko mi nikad nije rekao da sam dan potrošio na tuđe prioritete. Nekad sam si mislio da bi mi bilo bolje da sam manje "efikasan", i da bi bilo bolje da se malo više razgovaram sam sa sobom i da skužim što bi zapravo bilo stvarno važno.
Ove četiri knjige pokrivaju to s četiri strane:
kako izbaciti sve iz glave, kako promijeniti ono što radiš svaki dan bez volje i motivacije, kako zaštititi vrijeme za posao koji stvarno nosi, i kako reći ne.
Opet su četiri, možda mi dođe inspiracija pa dodam još koju.
Ovdje je moja ideja da prestaneš tražiti bolji alat i počneš gledati na što ti odlaze dani, mjeseci i godine.
Isprobao sam sve oblike papira, Outlook, Google suite, Todoist, Notion, post-it papiriće po monitoru.
Svaki novi alat je držao neko vrijeme, pa onda više nije "pio vodu".
Problem nije bio alat. Problem je bio što sam svaki dan radio dvadeset stvari, a nijedna od njih nije bila ona koja stvarno mijenja rezultat.
Najgore je što se to ne osjeća kao neuspjeh. Osjeća se kao redovan naporan dan. I nisam bio sam, "svi smo tako uvijek radili."
Riješio sam inbox od mailova i zabilješki, obavio dva sastanka, tri poziva, ugasio dva požara...
i došao doma krepan k'o da sam se popeo na Triglav i Vaganjski vrh u istom danu.
Nitko mi nikad nije rekao da sam dan potrošio na tuđe prioritete. Nekad sam si mislio da bi mi bilo bolje da sam manje "efikasan", i da bi bilo bolje da se malo više razgovaram sam sa sobom i da skužim što bi zapravo bilo stvarno važno.
Ove četiri knjige pokrivaju to s četiri strane:
kako izbaciti sve iz glave, kako promijeniti ono što radiš svaki dan bez volje i motivacije, kako zaštititi vrijeme za posao koji stvarno nosi, i kako reći ne.
Opet su četiri, možda mi dođe inspiracija pa dodam još koju.
Ovdje je moja ideja da prestaneš tražiti bolji alat i počneš gledati na što ti odlaze dani, mjeseci i godine.
