Poglavlje 5:
Kako razumiješ ljude (i odnose)
Pod ljude sam mislio na:
komunikaciju, motivaciju, povratnu informaciju, sukobe, timove,
odluke, predrasude, povjerenje i puno drugih stvari...
Možeš biti najpametniji u sobi (bolje nemoj, radije se okruži pametnijima) i svejedno ne pomaknuti nikoga.
Argument ili debatu koju si "pobijedio", a čovjeka izgubio, nije pobjeda nego trošak.
Argument ili debatu koju si "pobijedio", a čovjeka izgubio, nije pobjeda nego trošak.
Meni je za ovo trebalo najduže, vremena, zrelosti i godina rada.
Godinama sam mislio da je dovoljno biti u pravu.
Pokažem brojeve, objasnim logiku, svi vide tablicu i to je to... Ljudi će klimnuti glavom i raditi ono što treba.
Malo morgen, ne ide to tako.
Sjećam se sastanka na kojem sam imao potpuno pravo i izašao kao potpuni idiot. Sve sam objasnio, svaku brojku obranio, svaki prigovor srušio. I ništa se nije promijenilo (Herr Bronic, trotzdem wird es weitergehn.. aka, nastavit ćemo po starom).
Ljudi su kimali glavom i radili po starom i rasturili firmu (100 zaposlenih) koju smo vodili.
Trebalo mi je previše godina da shvatim što se tu dogodilo: nisam ih uvjerio, nego sam ih porazio. A nitko ne provodi odluku koja ih je ponizila.
Druga stvar koju sam naučio kasno: ljudi ne odlučuju logikom pa je onda opravdaju osjećajem. Ide obrnuto. Prvo dođe "osjećaj za feeling" pa onda traže razloge. I to vrijedi za tvog kupca, tvog zaposlenika, tvog partnera i za tebe kad se u subotu ujutro, negdje oko 6, predomisliš oko nečega o čemu si dva mjeseca "racionalno" razmišljao.
Ove četiri knjige pokrivaju to s četiri strane: kako se ponašati prema ljudima da te uopće čuju, kako ljudi stvarno donose odluke, što ih stvarno pokreće na posao i kako im reći istinu, a da ne pobjegnu.
Opet četiri, to sad već izgleda kao neki kult. Vjerojatno će ih biti još, u ovoj grupi ih imam stvarno puno i još čitam. A realno, svijet i ekipa oko nas se mijenjaju TikTok brzinom, pa je i ovo poglavlje najmanje gotovo od svih.
Ovdje je moja ideja da prestaneš tražiti bolji argument i počneš gledati s kim razgovaraš i kako.
Godinama sam mislio da je dovoljno biti u pravu.
Pokažem brojeve, objasnim logiku, svi vide tablicu i to je to... Ljudi će klimnuti glavom i raditi ono što treba.
Malo morgen, ne ide to tako.
Sjećam se sastanka na kojem sam imao potpuno pravo i izašao kao potpuni idiot. Sve sam objasnio, svaku brojku obranio, svaki prigovor srušio. I ništa se nije promijenilo (Herr Bronic, trotzdem wird es weitergehn.. aka, nastavit ćemo po starom).
Ljudi su kimali glavom i radili po starom i rasturili firmu (100 zaposlenih) koju smo vodili.
Trebalo mi je previše godina da shvatim što se tu dogodilo: nisam ih uvjerio, nego sam ih porazio. A nitko ne provodi odluku koja ih je ponizila.
Druga stvar koju sam naučio kasno: ljudi ne odlučuju logikom pa je onda opravdaju osjećajem. Ide obrnuto. Prvo dođe "osjećaj za feeling" pa onda traže razloge. I to vrijedi za tvog kupca, tvog zaposlenika, tvog partnera i za tebe kad se u subotu ujutro, negdje oko 6, predomisliš oko nečega o čemu si dva mjeseca "racionalno" razmišljao.
Ove četiri knjige pokrivaju to s četiri strane: kako se ponašati prema ljudima da te uopće čuju, kako ljudi stvarno donose odluke, što ih stvarno pokreće na posao i kako im reći istinu, a da ne pobjegnu.
Opet četiri, to sad već izgleda kao neki kult. Vjerojatno će ih biti još, u ovoj grupi ih imam stvarno puno i još čitam. A realno, svijet i ekipa oko nas se mijenjaju TikTok brzinom, pa je i ovo poglavlje najmanje gotovo od svih.
Ovdje je moja ideja da prestaneš tražiti bolji argument i počneš gledati s kim razgovaraš i kako.
